Dušan Čolović

Jan 29, 2022

I ti možeš mirno

Da prelistavaš unazad

Godove i plodove svoga stabla

I mirise najranijeg polena

Da osetiš:

To disanje

Taj dah.

Kroz odrasla jasna sećanja

Da čuješ odjeke svoje duše

Do poslednjeg slova.

I ti možeš

Svoju stazu

Unazad

Da nastanjuješ.

Zavela me, misao bistra

Daljini da prekoračim put

Da zakucam u kupolu neba

I premerim besmrtni svet.

Na mostovima tvoraštva

U raskriljenom kalendaru

Prošumele pretke

I svece da slavim.

Zavela me misao da oslušnem

Večiti dotok i protok

Što se u pesmu

Božjeg Carstva slila.

zbirka "Svetlosne dveri", 2009.

Dan...

A toliko tame

A blizine smrti.

Ni misao

Da se pomeri.

Molitveni glas

Upućen

Božanskim visinama

Odagnan biva.

A svet

Kao da je dolutao

Iz mračne šume.

Majčice –

Besmrtnice –

Bogorodice!

Nikada teže.

Ni jedan svetionik.

Svekolika tama

A Srbija po nečem

Slična Bogu –

Sama.

                   Iz "Izabrane pesme", 2013.