Šumovenčanoj
tebi šapćem
Šapatom
tvojih šuma i buna
U zori
sretenjskoj zarumeni
I potom
zašumi i ozeleni.
Bili smo
brižni i nadneseni
Najteže kad
je
Svadbarska
budi u meni.
Budi mi
slavska i svetosavska
I šljivarska
i vinogradarska
I slobodarska.
Tako mi vere
i Boga
Zdravica
budi srpskog
Besmrtnog roda.
Iz
zbirke “Boje života”, 2015.
NA SRETENJE
Zadužbinskom društvu "Prvi srpski
ustanak" – Orašac
Nosim
nebo mojim oblacima
Hodam
zemljom svetim koracima
Obuven
sam Božjim opancima
A odeven
srpskim jelecima.
Mili
Bože! Šta da ostavim
Zadužbinskim
Prvacima
U zavadi
sa samim sobom
I sa
moćnicima
U
predahu na trenutak
Sam sa
đacima
U Orašcu
sa odzivom
Još se
družim i proslavljam
Sa
ustaničkim potomcima.
Iz zbirke „Snovi
duše“, 2019.
ORAŠAČKI PUT
Svaki breg,
svaki žbun i grm
Podseća me
Na
dvovekovnu studenu zebnju
Što je ova
rajá podnela
I ustala
Da im duša
ne postane robom.
I na krilima
zamorenog,
Izmučenog i
razapetog srpstva
Sevnuše
svete iskre
Koje tinjaše
zatrpane.
I u godini
koja dohodi –
U knjizi
sudbine
Pomeni,
Gospode,
Neumorne
služitelje Šumadije.
Iz zbirke „Orašački put“, 2006.
Ovde je prota Atanasije
Zaparao nebo
Založio vatru
I razbuktao živi oganj bune
Da osmisli sveljudski san
Časnoga krsta
I sabere nas u osvit
Sretenjske zore
I tako bi Karađorđe
I jeste Vožd
Jeste!
Amin – Gospode!
Iz zbirke "Orašački put", 2006.