Sad nosim sve puteve naše
Njihov prah
I sve što je sveto
I poput pradedova
Od kojekuda
Vraćam
Sve što je oteto.
Pred svaku ćupriju
Stanem
Da me sećanja okrznu
Koliko je preko njih
Ratova prošlo
U sebi pišem
Sad nosim
Moravu, Dunav i Drinu
I lik seobama brišem
K`o stari ratnik
Kad se vraća
Lutam Srbijom
Proleća slutim
Pred svaku avliju
Stanem i
Zaćutim
Uspravljam kapije
Što su pale.
Preda mnom
Voćke tek rascvale.
Produžim prastarim putem
Koji mi osvetli
Začetnice
Sva moja brda i ravnice
Sve manastire
I sve pokajnice
Što ih nasledih
Od otaca svetih
Vraćam se tebi,
Grade,
U polju vračeva
Trojstvo
Tri raspela
Na istom mestu
Na okupu svetom
Zablista Nemanjića sjajem
Srbija cela.
"Unutrašnje nebo", 2012.
No comments:
Post a Comment